smotani007@gmail.com


Uranova pikula
oprostit ćeš mi
sam sebi neću
ne plaši se
molim te
nemoj me se plašiti


Pahuljica
U visine k tebi, do zvijezda ću ići
k ostavljenima dolje anđeo će sići
Zajedno ćemo dragi vinut se do zvijezda
za voljene svijat neka nova gnijezda



















smotani

petak, 24.10.2008.

Ista stvar... malo drugačije...

Uf… koliko god sam htio danas izbjeći razmišljati o jučerašnjoj eksploziji u centru grada – nisam mogao. Cijeli dan gledam izvanredne vijesti, izvanredne konferencije za novinare Policijske uprave, Vlade… i .. sve je nešto izvanredno. Spominje se čak i uvođenje izvanrednog stanja!
Hm..kada bih sada, onako kako to naši političari, ali i novinari, često čine, izvukao dijelove izrečenoga iz konteksta dalo bi se iščitati:
U Zagrebu je predivno. Ljudi mirno i neopterećeno šeću ulicama, djeca se bezbrižno igraju u parkovima dok njihovi roditelji, pod dojmom proteklog radnog dana koji je, kao i uvijek, zračio pozitivnom energijom, provode opuštajuće trenutke u obližnjem kafiću Izvanredno stanje!

Da, ovo doista idilično zvuči i bio bih presretan da je ovo izvlačenje iz konteksta i istinito. Stvarno.
Realnost, ona je malo drugačija. Da malo?!
Danas, na nasipu, iako zaigran svojim četveronožnim prijateljima, primijetio sam u očima njihovih gazda dozu opreza, dozu opterećenosti, dozu pesimizmima, dozu straha.. Svakih nekoliko metara pričalo se o jučerašnjem atentatu i, naravno, vodile su se rasprave koje su odisale politikom a u koje, prosim lepo, ja se ne bi štel mešati! Ne, nemojte krivo shvatiti da nemam svoj stav, svoje mišljenje, stranku koju podržavam… Imam, sve ja to imam, ali kako sam rekao, imam svoj stav, svoje mišljenje, stranku koju podržavam i kojoj, na svakim izborima dajem svoj glas. Da li je to pravi izbor za nekog drugog? Da li se sa mnom neko slaže ili ne? Mislim da je to osobna stvar i time se ne želim dodatno opterećivati. Nisam političar, ne živim niti od niti za politiku, iako ona i te kako utječe na moj život, ali mislim da je suludo trošiti sate i sate ispraznih razgovora na nešto što, kao mali ljudi, možemo promijeniti jedino na izborima. BTW jedva čekam izbore u Zagrebu!
Vraćam se ja na svoju izvedenicu iz konteksta – djeca se bezbrižno igraju u parkovima – prošao sam pored Boćarskog.. istina, djeca su se bezbrižno igrala jurcajući od jedne do druge igračke, ljuljačke, kučice – samo, bilo ih je puno manje nego jučer.. Da, zahladilo je – reći ćete – OK, u svemu treba gledati i svjetliju stranu. I posljednje iz moje izvedenice – bezbrižnost i opuštenost roditelja nakon savršenog radnog dana . da, vidio sam tu opuštenost…. Klupice su bile prazne i opuštene dok su roditelji, bake i djedovi, brižnim okom i brzim nogama pratili svoje miceke po prekrasnom parku koji je nekada, u ovo vrijeme, bio pun razigrane djece. Da, skoro zaboravih – savršen radni dan – ma kakav, samo da je radni dan, da nije još jedan u nizu dana kada obijamo vrata i prisustvujemo, kao statisti, razno raznim intervjuima, testovima ne bi li dobili bilo kakav posao.
Toliko o, izvanrednom, trenutnom stanju u gradu.
Ali, ni to nije sve! Slušam.. hitno u Zagreb pristiže 250 policajaca koji će pomoći održati ovo, izvanredno, stanje. Doista, ovo me podsjeća na one divne stihove
Plavi se nebo, plavi se Zagreb grad….
Impresivno! Izvanredno!
Ali, čekajte, ako nastavite dalje slušati te optimistične, izvanredne, vijesti čut ćete i statistički podatak (neki dan sam na jednom blogu ostavio komentar – statistika je skup netočnih podataka i na nju se pozivamo prema potrebi) da je u Zagrebu evidentirana 1/3 kriminala u Hrvatskoj! Pa, što se čeka? Statistika, ta neumoljiva tablica, taj skup podataka. Ne bi li onda bilo logično da u Zagrebu bude zaposlena 1/3 policijskih snaga cijele Hrvatske? Ne bi se štel mešati….Idem dalje! Ma, ipak, samo još nešto moram ovdje dodati – puknut ću. Zamislite kad se policajac, rodom iz Dalmacije, Slavonije, Like, iz nekog drugog, manjeg mjesta, nađe u situaciji da treba dojaviti neku kriminalnu radnju. Pokušavam zamisliti takvu dojavu „ E, Gospe ti, a ća ja znan kako se ta ulica zove, tu ti je ova Gospa – ka nešto čita!“ Ili, druga situacija „Maaa šeefe to je tuuu gdje je onaaj veelikii bazeeen…!“ ili…“Ma, slušaj, ideš ravno od stanice i dođeš do one bukve koja jest staraa….!“ Ne, nemojte ovo shvatiti kao da imam nešto protiv njih, kao provokaciju, kao bilo što sa negativnim predznakom! Naprotiv! Ma, ovo sam napisao sa velikom dozom ironije i ogorčenosti. Ti jadni ljudi koji će doći u Zagreb ostvariti krilaticu Zagreb – siguran grad – ostavljaju svoje obitelji, moraju se snalaziti ulicama kojima se svako toliko mijenja smjer kretanja, o nazivima neću niti govoriti! Kako možemo očekivati da će se oni snaći u ovoj šumi u kojoj se niti mi ne snalazimo? I kada se dogodi situacija „na raskršću Savske i Držičeve“ onda će to biti sveopća hajka na te ljude koji, budimo realni i pogledajmo istini u oči, stavljaju glavu u torbu dolazeći obraniti već spomenutu tezu! Pa kaj to njima treba! Oni, sa više ili manje uspjeha, obavljaju svoje zadatke u postajama gdje su zaposleni. Znajući da su mnogi policajci, nema tome dugo, otpušteni kao višak radne snage, nameće se pitanje tko će, na koji način i kojim snagama i uspješnošću čuvati red i mir u tim mjestima?
Jesam li ja ono rekao neću politiku u moju butigu???!!!
Iako sam ovo izbacio sa velikom ironijom, sa puno jada i tuge, sa puno boli što se mome gradu događa, nastojim, nastojim ostati pribran. Odlučio sam – nema više izlazaka iza 18 sati! I prije nego se svijetla upale – bris doma – iako, pitam se, jesmo li i u svojim domovima sigurni?

Svima koji na bilo koji način utječu na našu sigurnost, ne samo u Zagrebu već u cijeloj lijepoj naši, želim puno, puno uspjeha i sreće u obavljanju tog izuzetno teškog i opasnog zadatka.
I, oprostite mi na ovim riječima ironije, mislim da su ona odraz ove trenutne nemoći, kada, samo kao zapisničari, evidentiramo ubojstva, pljačke, podmetnute bombe…
I kako bi rekla naša dva velika političara ( dopustio sam si iz konteksta izvuči neke njihove izjave i spojiti u jednu)
IDEMO DALJE U PETOJ BRZINI U ZAGREB – SIGURAN GRAD!!!!!!
I ne, ne očekujem nagradu .. samo želim da se ova izvedenica i ostvari!

- 19:57 - Komentari (6) - Isprintaj - #

  listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

O blogu
Kada sam se prestao okretati
Koraci su postali laki...
Nisam prestao misliti...
Niti želim zaboraviti....
Samo.... želim živjeti....





Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....

svemir,svemir

 photo kava2.jpg



kavu/e molim:)


Counter
Vas je bilo...













Od drage Mirjam...
Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa.....

Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan.
/Phil Bosmans/
/hvala Mirjam/



Khevenhiller
(mojoj majci)

Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo.
pak ni vezda ne bu
da nam nekak ne bu.

Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo,
kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.

Tak i vezda bude da nekak ne bude,
kakti biti bude bilo da bi biti bilo.

Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo,
pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu.

kak je tak je, tak je navek bilo,
kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!

Kajti nemre biti i nemre se zgoditi,
da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi.

Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti,
da kmet neje moral na vojščinu iti.

Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo,
kak je bilo, tak je i tak bude bilo.

Kak je navek bilo, navek tak mora biti,
da muž mora iti festunge graditi,

bedeme kopati i morta nositi,
z repom podvinutim kakti kusa biti.

Kmet nezna zakaj tak baš mora biti
da su kmeti gladni, a tabornjiki siti.

Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo,
pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu,

kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu,
pri koncu pak Turčin potukel nas se bu.

A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam
il v katedrale v Zagrebu,

gde drugog spomenka na grebu mu ne bu
neg pesji brabonjek na bogečkem grebu.

( Miroslav Krleža )






..... i... meni.....