smotani

petak, 10.10.2008.

Vatrogasci

Slušam ovih dana pozive na Dane otvorenih vrata Vatrogasne postrojbe Zagreb. Eto, na žalost neću ići iz nekih objektivnih razloga, ali obzirom da sam nedugo imao «bliski susret» s njima i njihovim znanjem neću baš puno izgubiti...ili...hoću? Od malih nogu učili su me « ... sine...šibice nisu za igru...» i tako, svaki put kad sam se približio istima ..uvijek ista priča....Samo, majka je u tom žaru zaboravila reći «sine, to se odnosi i na upaljač» - ali, što je tu je...kažu: « Na greškama se uči..» Ja sam, na jedan «grešni» način i naučio. Prije nekog vremena, u potkrovlju vikendice, vrijedni i marljivi obadi, napravili su svoj krov nad glavom. Ma, moraju i oni živjeti, skrbiti se za obitelj, stvarati potomstvo i osigurati im krov nad glavom – razumijem ja to..ali, zar baš moraju nad mojom glavom? Zar baš moraju nad izlazom na terasu? Eto, nisu me pitali za građevinsku dozvolu, i ja, pomalo ljut od stalnog mahanja rukama i tjeranjem tih malih «letećih medvjedića» (kao da sam netom izašao iz neke od «onih» ustanova), odlučio sam, sukladno pozitivnim zakonskim propisima, izvršiti rušenje bespravno sagrađenog stambenog im objekta! Bio sam ustrajan početi čistiti u svom dvorištu i poštivati pravnu državu. Konzultirao sam se sa susjedstvom, sa stručnom literaturom, nekim građevinskim stručnjacima, prijateljima..........sa ljudima različitih struka, političkih i vjerskih nazora...ali...nešto sam propustio... No, mislim da će biti više nego očito koga sam zaboravio konzultirati.. Došao je dan D.. petak..stižem naoružan sredstvima za koja sam ocijenio da su najprihvatljivija i meni izvediva u izvršavanju postavljenog zadatka. Lak za kosu, upaljač, lojtre, malo hrabrosti i ..to je to. Čekao sam, u zasjedi, noć.....da se moji medvjedići smire, uđu u kučicu, a onda nastupam ja.....dipl. Palikuća.. približio sam lojtre, onako tiho, popeo se po njima kao da dragoj idem pjevati pod prozor. Umjesto buketa cvijeća ili flaše pića (što je uobičajeno donijeti prilikom prvog dolaska u nečiju kuću) u jednoj ruci sam imao lak za kosu .. i to najbolje marke (tako kažu njegove korisnice – ja se ne bi štel mešati ali tvrdim: «dobro gori») a u drugoj upaljač...Mislim da sada već uviđate na koji sam način odlučio rušiti bespravnu građevinu na mom posjedu... I, nakon izdisaja te ljepljive tekućine iz ogromne boce i jedne iskrice iz upaljača nastao je veliki vuušššš....bio sam uporan i postupak ponovio nekoliko puta – odlučio sam se na opciju rušenje do temelja! Ne bute vi to meni više letali oko glave...Nakon iscrpljujućeg zadatka, potrošenog laka za kosu, skurenih prstiju, protrljao sam dlanom o dlan....nešto u stilu A je to!... Zadatak uspješno obavljen, objekt . bez urednih «papira» srušen... Onako sretan i zadovoljan ali i iscrpljen i gladan išao sam si pripremiti večeru – lovačku večeru – ulovi što se nađe u frižideru. Nakon večere, zavalio sam se u stolicu, zapalio jednu onako ko stari deda, otpuhnuo dim i vrtio film prethodnog dana koji je bio u crno bijeloj tehnici (više crnoj)....film se vrtio, vrtio i došao do scene letećih medvjedića. Pa da, idem vidjeti jesu li još leteći......... E pa, ne znam da li bi više volio da nisam ni pošao kud sam došao...imao sam što i vidjeti...dim je, polako ali sigurno, nalazio put ispod grede u nebeska prostranstva...Hm...nekaj ne štima! Popnem se na lojtru i imam što i vidjeti. Dipl. Palikuća je doista uspješno obavio zadatak – osim bespravno sagrađene kuče u potkrovlju zapalio sam i ovu, koja po svemu ima papire, ali – sad sam se i ja zabrinuo? Ima li? Je li to pravna država na djelu i u mom dvorištu? Nakon prvotnog šoka, brzo sam stupio u akciju – izvadio šlauf iz garaže, nataknuo umjesto vatrogasne kacige šiltericu, popeo se (ne)vatrogasnim ljestvama i počeo zalijevati grede. E sad, dolazimo do novog problema...signal za mobitel! Signal je loš – kao da sam u nekoj pustari a ne odaljen 40-tak km od stana. No, kako sam se približio na lojtrama Bogu, i on mi je pomogao...dao mi je crticu signala jupiiiiiiii. Sad već polako u laganoj panici, zovem vatrogasce novi broj 112 ....javlja se dispečer... da u redu, preusmjerit ću vas, javlja se drugi – da, u redu poslat ćemo DVD ....mi smo kod vas za 15-tak minuta. Super!!! Vodovoda nemam, ljeto je...kiša je ove godine – Bože, hvala Ti – bila malo darežljivija nego lani i malo popunila cisterne, ali strah...taj neprijatelj....hoće li je biti dovoljno dok oni ne dođu?? U cijeloj toj situaciji, shvatio sam da imam i vještine akrobate...mobitel u jednoj ruci, šlauf u drugoj - voda se sa krovišta cijedi po meni, ja stoički stojim ko cirkusant, a ravnotežu drže mobitel, šilterica i crijevo.....I tako, da ne duljim, dim je sve jači, vode sve manje.... a njih nema....OK...mogu ja to, nema mjesta panici, sve će biti u redu. Nakon 30-tak minuta primijetio sam na cesti plava rotirajuća svijetla...tooo....krov još nije planuo, dakle bit će u redu! Kada su njih četvorica istrčali van nastala je gužva....njihove pripreme, pregled, informativni razgovor i prva naredba « isključite strujni osigurač!» Ajme koji glupan!!!!! Cijelo vrijeme zalijevam vodom krovište a ispod greda strujne instalacije za rasvjetu na terasi....joj, joj..ma, nisam bez veze smotani I krene akcija NNI 2008 «kod smotanog»... Stručno oko (sad ste već, siguran sam, shvatili koje stručnjake nisam konzultirao u svojim pripremama..) utvrdilo je: «Žarište izolirano» ..uf.... dobro je...Počastili smo se koka kolom – trebalo je malo sprati grla, zapalili – ma cigaretu i dečki su otišli, nadam se u mirnu noć. Kako je priča posvećena njima, ne bi sada i o policiji koja je došla nakon sat vremena upoznati dipl. Palikuću, i koja se pri tome izgubila, koju sam trebao ići tražiti.. Dakle, to je moje poznavanje i osobno iskustvo sa njima i olakotna okolnost neodlaska na Dane otvorenih vrata. Iskreno, draže mi je kad oni meni otvaraju vrata, a ne ja njima...ali što je tu je... Iako neću ići, znam da je to plemenito zanimanje, puno odricanja i opasnosti – ali zanimanje koje, iako, čini mi se pomalo zanemareno, dostojno svakog mogućeg poštovanja. Dakako, sada ću još žešće i sam zastupati tezu kako šibice, ali i upaljač , nisu za igru... Uz Dane otvorenih vrata, još jednom, moja osobna zahvala , i poslužio bi se citatom sa njihovih stranica: «... ako vam neko kaže da je profesionalni vatrogasac nemojte ga gledati s podsmjehom i izrugivati mu se jer mi smo ovdje da štitimo i pomognemo vama i vašima najbližima.» «...vatru gasi, brata spasi to je našeg društva zov kad se požar nam doglasi eto nas na plamni krov...»

- 13:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #